nena gasterbajter

koje razocarenje...!
bas kad sam mislila koja divota ovaj sajt, kad ono ta se divota pretvori u ljigavu i zalosnu replikaciju svih razloga zbog kojih se nemam namjeru vracati u hrvatsku.
ma, drz'te si vi taj vas blog.hr i cenzurirajte sta hocete, na svu srecu internet je velik, kao sto je velik i svijet, jos je i bolji jer mozes migrirati bez da se maknes iz kuce.

polozila sam teoriju. i sad vjezbam voznju. nisam mislila da cu tako lako.
moji prijatelji i moja obitelj ne moze vjerovati da se s 31 godinom moze lijepo sjest u auto i bez velike paranoje drajvat ko zmaj. mislim, ne moze vjerovati da JA mogu drajvat ko zmaj.
oduvijek sam imala veliko pouzdanje u javni prijevoz, svugdje sam bila i svasta sam vidjela - bez vozacke. jednostavno, sebe nisam vidjela za volanom.
sada, kad sam zavrsila fax (to je vec odavno i proslo...), radim ono sto volim i od toga zivim (trbalo mi je malo vremena...), imam stalnu vezu - doslo mi je da probam i to iskustvo.
pa, sad znate i upozoreni ste: "ide zmaaaaaaj!"

htjela sam vam ispricati jednu dogodovstinu s talijanske autoceste.

idemo ti ja i moj covik (talijan) put venecije s nasim auticem koji nije bas mali, ali nije niti bmw. iza nas bmw, zagrebacke registracije, covjek sa zenom i djecom, koji nam se nabija u straznjicu jer hoce da nas pretekne ali nema gdje jer smo mi vec na trecoj traci, a i mi garimo i gdje mozemo preticemo, dok je promet gadan.
moj se covik malo iznervozira, jer ipak 50 cm na doduse dozvoljenih 130 km/h (ajde, mozda i 140...) nije neki sigurnosni razmak, i da to dokaze soferu bmw-a, on ti lipo takne kocnicu, lagano, tek toliko da se i onaj iza malko uplasi - kao sto se i mi plasimo.
nisam nikad bila pobornik te kocnicke edukativne metode, nestrpljive budale je bolje da idu sto dalje od mene, strpit se i uci u prvo mjesto na desno, pa nek prodju u nadi da, ako se slucajno slupaju, mi ne budemo blizu. ali, ne, moj covik misli da tako treba u najtezim slucajevima, kad onaj iza stvarno pretjera.
najmanje sam bila sretna, kad je tu metodu primijenio na naseg balkanca. "nece to dobro poc...", sam si pomislila, "aj, nece ti taj odreagirati kao i ostali talijani - stronzo! - i otpirit dalje svojim putem..." imala sam pravo: tip je popizdio! i kad nas je pretekao, jer mi smo mu se cim prije makli da prodje, stavi se u kolonu ispred nas i sa svom dicom i zenom poceo opasno kociti i nikako da stane. panika! "covjek je lud! nije mu dovoljno sto forsira promet i ganja na vec krcatoj autocesti, jos ce si porodicu unistit, a i nas ubit!", mome coviku se stislo, iako je inace hrabar momak.

a meni je sinulo...! ej, meni prosvjetljene...! ja sam tada shvatila koja je razlika izmedju talijana i hrvata.
u tom istom trenutku, u meni je sinula teorija stratifikacije civilizacije, u smislu kulturnog zivljenja urbane sredine, koja je u italiji prakticirana tisucama godina a kod nas... hmm, nesto manje... recimo 200?
slojevi i slojevi medjuljudske urbane komunikacije, slojevi i slojevi znacenja, interpretiranja i reagiranja naspram manjeslojevitog nacina komunikacije i utjecaja komunikacije na pojedinca, na osobu, na covjeka, na muskarca.
za talijana je provokacija u komunikaciji, i u onoj ne verbalnoj, samo provokacija u komunikaciji. ali ne za balkanca, a ne, neces ti meni "majku ti jebem, da me plasis!", "sta ces ti mene plasit pred mojom dicom!", "ma, ja cu ubit i tebe i moju dicu, ako treba, ali to nece tako lako proci!"
covjek je izgubio kontrolu nad svojim velikim balkanskim egom, covjek je bio spreman svetit se zivotom za pretrpljenu uvredu. to sto je on i nas plasio, to ne postoji, ispred njegovih ociju crveno.

bas si kompa, dragi corwin i jako sladak. cmok!

...sve mi se vise cini kako smo na neki nacin zagrizli jabuku, slatku? otrovnu?

blog.hr kao fenomen, kulturoloska revolucija, ljudi stradaju zbog svojih javnih rijeci, skolska dica pred direktorima, diplomati pred ministarstva.
nas je javni dnevnik toliko javan da je opasnost "sistemu"? ili je "sistem" sam osmislio ovaj blog prostor da nam izvadi iz duse ono sto inace ne bi mogao, koristeci se jednostavno represivnim metodama?
ali, sve je to opet u korist istog bloga, publicitet, ja sam zagrizla i danas sam, eto, non-stop bloggirana. s druge strane, taj isti blog, zapravo brother forum.hr, govori o nekim slobodama govora koje su slobode samo u odredjenim slucajevima.

maca koja hvata vlastiti rep?

nis ja tu ne kapin, ali sve je to jako uzbudljivo!

sarala sam po netu, malo se zabavljala na blogovima americkih emo cura i decki i onda upisala na google "blog hr" i, eto, otkrila da postoji hrvatski blog i da su tu ljudi tako pametni i duhoviti i pismeni (za razliku od onih americkih). odusevljenje i radost. ej, pa tu se radi o literaturi! pardon, knizevnosti!
a onda kazu da se hrvati vise ne znaju izrazavati, da ne znaju kojim se jezikom vise sluziti, i da vlada opca frustracija. ovo zadnje je mozda tocno... ali, ta se frustracija jako lijepo sroci. to je motiv koji potice zelju za pisanjem i za izrazavanjem na vlastitom jeziku, da na onom istom jeziku koji se mijenja svakom promjenom vlasti, pa kako ga onda nazvati "vlastitim" kad su me ucili oni koji vise na vlasti nisu, a ove druge nisam upoznala jer sam otisla u bili svit i tamo si mislila na drugim jezicima, samo da ne moram razmisljati o jeziku. no, to je druga prica, moja prica, ne vasa koji ste ostali i sada mi lijepo dokazujete kako je sve ok, kako mozes napisati ono sto mislis, na onom istom jeziku koji ti u mislima kaze "sori", "kul" i "dvd plejer".
hvala